Inicijativom predsjednika Zajedništva Hrvata u Rumunjskoj proslavljen je Dan hrvatskog materinskog jezika i obljetnica Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Bukureštu.
    Prvi topli dani ovoga proljeća bili su savršena prilika da velika skupina učenika i nastavnika iz svih karaševskih škola krene na dalek put prema glavnom gradu, Bukureštu. Nakon dolaska u glavni grad i kratke šetnje, svi su se zasluženo odmorili u hotelu Parliament, a sutradan ujutro, svi su se zaputili prema velebnoj zgradi rumunjskog Parlamenta, drugoj po veličini upravnoj zgradi na svijetu, gdje im je domaćin bio naš zastupnik, g. Giureci-Slobodan Ghera.
    Parlament Rumunjske, impozantna građevina, sjedište Senata i Zastupničkog doma ali i mnogobrojnih drugih institucija, bila je savršena prilika da učenici uživo vide zgradu u kojoj se donose sve važne odluke za ovu zemlju. Bila je zasigurno prava lekcija povijesti uživo šetati po hodnicima i svečanim dvoranama, koje inače gledamo samo na malim ekranima.
    Nakon posjeta Parlamentu uslijedio je posjet Veleposlanstvu Hrvatske u Bukureštu, „hrvatskom teritoriju“ kako je naglasila veleposlanica Marija Kapitanović zaželjevši dobrodošlicu učenicima i nastavnicima.
    Nakon dolaska u Veleposlanstvo RH, prisutnima se obratila veleposlanica Marija Kapitanović, istaknuvši važnost materinskog jezika i bogatu hrvatsku kulturnu baštinu. Uslijedio je govor zastupnika i predsjednika ZHR-a Slobodana Gere koji je istaknuo važnost obilježavanja Dana materinskog jezika, naglašivši kako je Hrvatski jezik i 24. službeni jezik E.U., te je tom prilikom pročitao jednu svoju pjesmu. O ovom posebnom danu govorio je i državni podtajnik u Odjelu za međuetničke odnose Vlade Rumunjske, g. Dincer Geafer. O važnosti govorenja i očuvanja materinskog jezika i njegova prenošenja budućim generacijama govorila je dr. sc. Marija Lackić kao i inspektorica Ana Filca.
    Nakon izlaganja, učenici su predstavili kratak glazbeni program, izveli himnu Republike Hrvatske i Rumunjske i recitirali pjesme o materinskom jeziku.
    Profesori hrvatskog jezika iz naših škola, ravnateljice škola u Lupaku i Karaševu, ostali nastavnici i naši kolege iz ZHR-a, krenuli su na ovaj dug ali toliko značajan put, većina njih obućeni u gornji dio naše narodne nošnje.
    Naglašeno je da je postala tradicija da svake godine obilježavamo Dan materinskog jezika kao i Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika.
    Istaknuto je i da se o materinskom jeziku često govori kao o najbitnijoj odrednici čovjekovog identiteta. Nama kao manjini je ta odrednica još bitnija. Jezik koji smo naslijedili od naših predhodnika dužni smo prenijeti budućim naraštajima. Ipak, unatoč svim pravima koje uživamo kao manjima, školama, naš materinski je jezik u opasnosti, bilo to nama drago čuti ili ne. Imamo vrtiće i škole, predmete na materinskom jeziku, razne kulturne događaje, priredbe, olimpijade, radionice, sve na materinskom jezik. A ipak naš je materinski jezik u opasnosti. U opasnosti je prije svega zbog sve manjeg brojeg govornika i manjeg broja učenika u školama. Zasada, svi mi imamo doma roditelje, bake i djedove koji govore, i naravno, crkvu, vjernu
čuvaricu našeg jezika. Ali da bi jezik opstao moramo ga govoriti svi, od najstarijeg do najmlađeg, u svakog prilici, u školi, na seoskim ulicama, a ponajviše ga moramo koristiti na društvenim mrežama, na facebooku, na whatsapp-u, tik-toku! Jer danas su društvene mreže onaj virtualni prostor na kojem provodimo puno vremena. Nije bitno da li uvijek ispravno govorimo, bitno je da njime govorimo i pišemo jer svi čitamo. Stoga je preporuka, vjerujem svih nas, koji materinski jezik volimo: govorimo svoj materinski jezik u svakoj prilici, jer jezik je živ samo ako njime govorimo!
    Za realizaciju ovog lijepog projekta pobrinuli su se ZHR i Veleposlanstvo RH u Bukureštu, na čemu se Zajedništvo Hrvata iskreno zahvaljuje svima, osobito Veleposlanici RH Mariji Kapitanović.