Vjernici iz karaševskih sela okupili su se u velikom broju 13. srpnja 2025. na Svetoj misi koja je održana na otvorenom, u prekrasnom okruženju Marijanskog svetišta u Karaševu – mjestu poznatom po svojoj prirodnoj i duhovnoj ljepoti.

                Misno slavlje predvodio je karaševski župnik vlč. Petar Rebedžila, dok je propovijed, posvećenu Blaženoj Djevici Mariji, održao župnik iz Klokotiča, vlč. Milan Sima. U misi je sudjelovao i župnik iz Lupaka, vlč. Đuređ Patašan, koji je koncelebrirao. Na kraju mise, vlč. Rebedžila uputio je zahvalnost svim svećenicima koji su služili misu te svim vjernicima koji su došli iskazati svoju ljubav i odanost Majci Božjoj. Pozvao ih je da i dalje ostanu povezani u vjeri i molitvi.

                Za podsjetnik, Lurdsko svetište u Karaševu inače je utemeljeno pri samom kraju prve polo-vice prošloga stoljeća, 1948.g., za vrijeme župnika Koha, a potpuna obnova događa se 2007. godine. 16. srpnja iste 2007. godine održana je Sveta misa u Lurdskom svetištu, a nakon mise blagoslovljeni su lurdska špilja i kipovi Gospe Lurdske i sv. Bernar-dice, dar župe i općine Zmijavci. Na toj prvoj misi, osim domaćih vjernika, sudjelovalo je i četrdesetak hodočasnika iz Zmijavaca, predvođenih svojim župnikom fra Marijom Jurišićem. On je i kasnijih godina često dolazio u naše svetište, uvijek s velikom duhovnom snagom, unatoč poodmakloj dobi i narušenom zdravlju.

Fra Mario Jurišić

                Nedjeljna misa u Lurdskom svetištu bila je svim prisutnim vjernicima i idealna prilika da se prisjete života i djela fra. Maria Jurišića, preminulog u subotu 7. listopada 2023. u Samostanu Oca Ante Antića u Splitu na Trsteniku, u 87. godini života, 69. redovništva i 60. svećeništva. 

                Fra Mario je rođen 29. rujna 1937. u Baškoj Vodi kraj Makarske, od oca Jure i majke File. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, klasičnu gimnaziju u Makarskoj i Sinju, filozofsko-teološki studij u Makarskoj. Za svećenika je zaređen 30. ožujka 1964. u Makarskoj. Mladu misu proslavio je u rodnom mjestu 5. travnja iste godine. Služio je u 14 župa. Bio je omiljeni svećenik i župnik u “pola” Dalmacije s glasom koji je tresao brda, sa srcem punim pjesme i ljubavi za svakoga. Proslavio je 50. godine vjernoga služenja Crkvi i hrvatskom narodu 24. travnja 2014. godine na franjevačkom otoku Visovcu iz R. Hrvatske, divnom mjestu prirodne i duhovne ljepote, nakon dvodnevne duhovne pripreme za vrijeme koje je, između ostalog, zahvaljivao Bogu i Majci Božjoj za 50 godina svećeničkog služenja Crkvi i Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupi-telja. Iste 2014. godine, 13. lipnja, nakon pedeset cijelih godina u službi Božjoj, neumorni fra. Jurišić je opet predvodio Svetu misu u svetištu iz karaševske Kurjačice, taj put u suslavlju fra. Vinka Prlića, župnika Staševice iz Hrvatske, mnoštva svećenika porijeklom iz karaševske zajednice te tadašnjeg ričičkog župnika, arhiđakona Pala Josefa Csabe, današnjeg biskupa Temišvarske biskupije.

                Fra. Mario Jurišić je bio veoma plodan i na području izdavačke djelatnosti. Osim što je tijekom vremena pokrenuo razne časopise vjerskog karaktera, autor je šezdesetak knjiga, među kojima i “Hrvati u Rumunjskoj”, koja je izašla 2009. godine u 2000 primjeraka. Knjiga sadrži, uglavnom, podatke o prošlom i sadašnjem vjerskom životu karaševskih Hrvata te njihovim vezama s općinom i župom Zmijavci, a bila je napisana, kako je naveo autor u predgovoru, “iz ljubavi prema tim dobrim i dragim ljudima, njihovim svećenicima i njihovoj prijateljskoj državi”.

                Od 16. srpnja 2007. godine, kada je u nezaboravnoj propovijedi nadahnuto govorio o četiri majke: rođenoj majci, majci Crkvi, majci Domovini i nebeskoj Majci, pa sve do zadnjih godina života fra Mario Jurišić je nebrojeno puta  služio Mise u Svetištu iz karaševske Kurjačice. Sa srcem punim pjesme i ljubavi za svakoga i s glasom koji je tresao i karaševska brda, fra Mario je izrekao za vrijeme svojih propovijedi u Karaševu nebrojene istine koje će nam uvijek ostati zapisane u sjećanju:

                „Kada bi me netko pitao što je u životu važnije, biti dobar ili biti pametan, odmah bih mu odgovorio da je puno važnije biti dobar jer da Isus nije dobar ne bi mi bili ovdje, da Marija, Majka naša, ne bi bila dobra opet ne bi bili ovdje“. 

                „Nema nijedne molitve koja počinje O, pametni Isuse, o, pametna Marijo, pametna Gospe! Nijedna molitva tako ne počinje, nego svaka molitva počinje O, dobri Isuse, O, dobra moja Majko itd. Dakle, dobrota je uvijek na prvome mjestu“.           

                „Može čovjek imati pet fakulteta, a biti lopov prve klase”.

                „Onaj koji je dobar ne može biti slab”. 

                „Naši djedovi, naše bake nisu imali fakultete, možda nisu znali ni pisati ali su bili dobri ljudi i mi smo ih voljeli, ljubili, častili i poštivali zato što su bili dobri. Oni su se ugledali na dobrotu Isus Krista, na dobrotu Marije i na dobrotu svetaca”. 

                „Mi smo kršćani sretni ljudi, nitko sretniji od nas, nitko veseliji od nas, zato što u životu imamo za uzore dobroga Boga, imamo dobroga Isusa Krista, imamo dobru Mariju, imamo svoje roditelje, imamo svoje svećenike. Sve su to dobre osobe. Svi oni imaju dobru dušu i veliko srce”. 

                „Čovjek se mjeri onako kako je njegovo srce, ne kako je njegova pamet”. 

                „Kakvo mu je srce, takav je čovjek“.

                „Svećenik je poput pastira, i upravo kako se pastir brine za svoje stado, tako se i svećenik brine za svoje vjernike, vodi ih na pašnjake molitve i Sakramenata Svete mise, hrani ih božanskom hranom”. 

                „I svećenik, isto kao i pastir, mora čuvati svoje vjernike od vukova, ali od mo-dernih vukova, a to su droga, alkohol i ha-zardne igre, slabosti itekako opasnije od vukova s planine”.

                Kao župnik župe Zmijavci, i zajedno s općinom Zmijavci, fra. Mario Jurišić je aktivno sudjelovao u obnovi Marijanskog svetišta iz Karaševa, kako financijski tako i duhovno. Zaslužan je i za izgradnju župnog nogometnog igrališta u Klokotiču, jednog od najljepših u županiji, a općina i župa Zmijavci su svojedobno donirali karaševskoj župi i 14 mramorne postaje Križnjeg puta koje su postavljene od početka puta na Kalvariju pa sve do vrha brda na kojemu se nalazi kapelica iz Karaševa, koja je inače podignuta na samom početku prošloga stoljeća, za vrijeme župnika Martina Halkocija.

                Moglo bi se o fra Jurišiću još pisati i pisati... 

                Hvala mu za sve što je učinio za nas!